top
ljubuški portal

Dobro došli na arhivske stranice LJ::portala  # 1.veljače 2009 - 21.veljače 2014 #



Najava: Predstavljanje knjige Učitelj Pravde autora Grge Mikulića
Ponedjeljak, 11 Studeni 2013 19:50

ucitelj pravdePozivamo Vas na predstavljanje, te ako ste u mogućnosti najaviti  predstavljanje knjige Učitelj Pravde autora Grge Mikulića koje će se upriličiti u srijedu, 13. studenoga 2013. godine u Mostaru, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, u Galeriji Kraljice Katarine Kosača, s početkom u 19 sati.

U predstavljanju će sudjelovati:
- Msgr. dr. sc. Ratko Perić
- Prof. dr. sc. Ivo Čolak, predstavljač
- Ivan Baković, profesor, predstavljač
- Grgo Mikulić, autor
- Misijana Brkić Milinković, voditeljica programa.

 

 
KNJIGA O LJUBAVI

Književnik, priređivač i nakladnik različitih književnih djela, sakupljač pisane i ine baštine, kipar i zaljubljenik u lijepo, Grgo Mikulić, autor knjiga Priče i legende iz Hercegovine i Plamičci i iskrice, predstavlja se svojim novim djelom, Učitelj Pravde.

Prvi dojam nakon čitanja ove knjige, sastavljene od dva dijela – Učitelja Pravde i Fragmenata, jest da je posve očekivano što je ovaj pisac duboko zaronio u smisao ljudskoga života i tajne opstanka nakon što je proučavao Kočerinsku ploču, stećke, narodne priče.

Mikulić je otišao i dalje, dublje i šire od navedenih poticaja pa čitajući Učitelja pravde i Fragmente ne možemo a ne prisjetiti se Pisama iz pustinje Carla Caretta, izreka i mudrosti pustinjskih otaca, Knjige puta i vrline Lao tsea,  nadasve Novoga zavjeta, ali i znakova pored puta kojim čovjek iz dana u dan prolazi.          

Od svega, a ponajprije iz vlastita iskustva, Grgo Mikulić tvori priču-susret učenika i učitelja koji se susreću u pustinji, što može biti prava pustinja, ali i pustinja svijeta. Učenik Natanael, čuvar svoga stada koza, i učitelj Sanherid, pustinjak, njihova šutnja i govor, ali i zajedničko odmatanje klupka životne mudrosti vode nas u vlastitu kontemplaciju nad samima sobom: tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo i što nam je na prvom mjestu? Učenik je do pustinjaka došao nenamjerno, tražeći svoju zalutalu kozu – pastir će ostaviti 99 ovaca da bi pronašao onu odlutalu – i to je sržna točka susreta iz koje će nastati priča o životu, s mnogo pitanja i jedinstvenim odgovorom: ljubav je iznad svega! Ljubite iz ljubavi! uči Sanherid; Vjera bez ljubavi – ispraznost je; Ljubav bez ljubavi, ispraznost je, Mržnja je najpogubnija. Zapravo, svaki ljudski čin, kao što su darivanje i milosrđe, ali i mudrost i dobro bez ljubavi su također isprazni; Sve što zovemo lijepim … samo je slika ljubavi što se trepćući zrcali u zdencu; Samo ljubav oslobađa… Nasuprot ljubavi, koja je iznad svega, jest oholost, najpogubnija od svih pogubnih stvari.  

Učeći na izvoru, u pustinji, nakon usvajanja šutnje, Natanael od učitelja dobiva svitke u kojima je sadržana mudrost i koji donose Glas pravednosti. Od jednoga do drugoga, u tišini i uz pomoć Sanheriba, učenik sazrijeva za osamu i šutnju, to jest za život u svijetu. Svitci ne donose samo mudre izreke, oni donose mudre priče o životu, o vladarima i onima koji posrću, a ne uče; o siromašnoj ženi koja iz ljubavi prema bolesnom sinu trpi poniženja i postiže ono poradi trpi,  a čitatelj malo pomalo i sam postaje učenik koji je jedanput pošao za izgubljenom kozom, stranputicom. No, učimo dalje, ponekad su samo oni na stranputici sposobni za novo, za traganje za istinom.

Učitelj Pravde od početka do kraja, do smrti Sanheribove u pustinji, zaogrnuto je ruhom starine i to ne samo pričom, već jezikom i stilom, k tomu još više i izričajem. No, djelo nije arheološko nalazište, iskapanje starih predmeta. Naprotiv, riječ je o djelu koje govori nama danas i ovdje, vraćajući nas neprolaznoj istini života. Ta koliko je samo osamljenih ljudi i u najmnogoljudnijim gradovima; koliko oholosti i mržnje; koliko zaboravljanja svoga bližnjega, oca i majke; koliko nemirnih srdaca i gladnih ili, ugroženih ratom! Tomu nas uči, na to podsjeća Grgo Mikulić majstorski koristeći sve ono što sam spomenuo na početku ovoga teksta.

Usporedo s Učiteljem Pravde, Mikulić je ispisivao, koristeći mudrost stečenu za toga pisanja, i drugi dio ove knjige, Fragmente. U aforizmima, mudrim izrekama, setencama koje donosi, u biti, idemo istim putem. Opet je riječ o ljubavi, dobru, mržnji, zavisti, oholosti, bogatstvu, novcu, izvjesnosti i neizvjesnosti, duhovnoj anemiji, Bogu, vjeri, znanju, sumnji… Premda je riječ o fragmentima, djelićima, oni nas potiču na razmišljanje i učenje, na vraćanje bistrom izvoru, kako stoji i u Učitelju Pravde i u ovom dijelu knjige. „… nijedna zvijezda ne može tako sjati kao što sjaji čovjek kada  čini dobro“, kaže autor u jednom fragmentu. I doista, tomu se učimo na ovim stranicama. Naravno, ne čitajući odjedanput, već je polagano upijajući.

                                                                                         Krešimir Šego

 

 
UČITELJ PRAVDE
Često čujemo poklike: To je nepravda, ti si nepravedan, učinio je to na pravdi Boga, ovo je društvo nepravde, ta je odluka nepravedna, pa sve do onih najnovijih kako se stvara „nova pravednost“. Pravdu svi traže, ali ih sve manje nju nudi.
Knjiga „Učitelj pravde“, koju ćete s guštom ali i s duhovno-intelektualnim naporom čitati,  vodi nas na izvore pravednosti. Prema uvriježenoj definiciji pravednost spada u četiri stožerne kreposti. Krepost pravednosti tako bi bila postojana i trajna volja dati svakome što mu pripada kako Bogu tako i čovjeku. Za takvim odlikama manifestacije pravde traga se u ovome zapisu koji je doživio svoje ukoričeno izdanje.
Razgovor učitelja Sanheriba i zatečenoga učenika, koji je to postao silom prilika, Natanaela je razgovor između dva svijeta koja se ne razumiju ali se, unatoč zapreka, traže i pokušavaju susresti. U ovom zapisu s naslovom „Učitelj pravde“, zapravo, govor je o ljubavi. Ne. Nije ovo govor o ljubavnoj romantici. Ovo je govor o ljubavi koja služi istini i pravdi i koja je kao takva spremna na trpljenje. Ljubav se upravo nameće kao temelj i uzrok svega. Ona je, kako nebrojeno ponavlja Sanherib, preduvjet svih kreposti pa tako i pravde.
Natanael, tako ga doživljavam iz pročitanoga, uprizoruje čovjeka današnjice koji se predstavlja kao tragač za smislom, istinom, pravdom, dobrotom, uspjehom… On je zbunjen i zatečen uslijed spoznaje drugačijega pogleda na stvarnost, na egzistenciju, na budućnost, na naš sadašnji trenutak. Natanael se, što je odlika našega doba, utrkuje s vremenom, njemu se žuri i stoga je mudrost upravo njemu i takvima uputiti Sanheribove riječi kako se smisao nalazi na kraju puta. Teorija ovdje, odmah i sada, te mentalitet brzoga uspjeha se tako otklanja. Natanael je izgubio kozu ali je počeo tražiti sebe.
Čitajući retke ove knjige mogli bi doći do zaključka kako je ovo proročki govor u svijetu gdje se proroci ušutkuju i stavljaju po strani. Isto tako, ovaj tekst promatran s teološke razine ima elemente apologetike i patrologije – učiteljska dimenzija i obrana božanskih vrlina je presudna. Tako se ističe važnost poučavanja prema trima ljubavima: prema Bogu, prema čovjeku, prema vrlini. Upravo te odrednice nedostaju čovjeku našega vremena. Govor o izokrenutim vrijednostima, o negiranju čovjeka i odbacivanju Boga je prizor koji je očit na pozornici svijeta koji igra po nekim drugim pravilima. Ta druga, interesom i profitom vođena pravila, nanose tešku nepravdu.
Razgovor Sanheriba i Natanaela ima biblijske obrise. Polazište je uvijek ljubav. Stječe se dojam kao da je vrli učitelj stalno imao na srcu biblijski ulomak:  „Tko ne ljubi nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). Sanherib sebe ne želi ničim staviti u prvi plan. On nastupa kao nečiji poslanik, kao truba, kao glas koji viče u pustinji. Sebi od mudrosti ništa ne prisvaja. On zna i jasno iznosi tko ga nadahnjuje i šalje. Tu kao da vidimo Isusa na djelu koji sve čini u Ocu koji ga šalje. On je sluga, pa i žrtva, poslanja.
Stil i izričaj ove knjige je igra riječi. No, te riječi nisu igrarija nego dubokoumnost. Doskočice, domišljatost, spretnost odgovora ostavlja čitatelja zatečena. Kao da mu tako nad glavom neprestano visi veliki upitnik. Dijalog često neprimjetno i nenametljivo prelazi u monolog ali se to ne osjeća. Taj monolog uključuje sugovornike.  Ljubav, zapravo, o kojoj je govor nikoga ne može staviti po strani. Za ljubav nema nevažnih i jedino je ljubav nepristrana.
U vremenu buke važno je istaknuti da svoje obitavalište mudri učitelj nalazi u prirodi u pećini. Tu je on lišen svih vanjskih utjecaja i ucjena. Velika mudrost se izgovara u osjećaju potpune slobode. Tu možemo naći razlog zašto iz usta naših suvremenika, naših zemaljskih vođa, teško možemo čuti riječi mudrosti, a umjesto toga čujemo slatke govore i obmane. Oni obitavaju zarobljeni onim što imaju i što nose kao baštinu. Oni, naši suvremenici, govore pod prismotrom osjećaja stalnoga dužnika za stečeno. Čuti glas „odozgo“ moguće je samo kad se stiša buka i pogase svjetla na sceni. Taj put, ističe Sanherib je težak, dug, ali jedini ispravan. Glas iz pećine, iz skromnosti, drugačije zvuči od glasa iz luksuznih palača kašmira i mahagonija. Pravda traži ozračje u kojem može biti rođena.
Knjiga donosi i fragmente filozofske antropologije. U slikama i posebnim psihološkim stanjima iznose se zgode života pojedinaca. Te iznesene priče imaju kontinuirane poveznice s biblijskim slikama, prispodobama-parabolama koje je Isusu iznosio.  Priče, nisu svrha sebi, one služe ka podloga za mudre zaključke. Uči se na tuđim zabludama i promašajima. Zgode o ljudima i njihovim zabludama nude se kao poticaj povratka na neke druge staze. U tom kontekstu razumljivo odzvanja rečenica: „Dobar se čovjek sjeća kad je pogriješio, a loš kad je učinio nešto dobro“. Zar ova konstatacija je nasušno potrebna Natanaelima naših dana. Dok mnogi stječu taštu slavu i hvale se ponekim dostignućima istodobno kao da su zaboravili što su narodu obećavali i što su uzeli upravo od njihova zalogaja? Graditi uspjeh, a rušiti pravdu je moralna nakarada. Tu se prirodno uklapa i slijedeći citat knjige: „Jer imati ugodan život dobro je, ali je mnogo bolje imati vječan, a malo je onih što oboje ostvariše“.
Knjiga iznosi i govor o vrstama ljudi: smutljivcima, lopovima, licemjerima, bogatašima, dužnicima, siromasima, hvalisavcima. Ova stanja su socijalno-moralni preslik društva. No, jedni stvaraju druge. Smutljivci, lopovi i licemjeri uzrok su postojanja siromašnih. To se zbiva jer nema ljubavi, a gdje nema ljubavi pravda tu ne stanuje. Doći do pravde može se samo ljubeći. Zato mudri učitelj naglašava da je najveća vrlina ljubav, pa vjera, pa pravednost i onda tek mudrost. Danas mnogi, na obrnut način, žele plaštem mudrovanja prekriti nedostatak one prve tri nabrojene vrline.
Sabrano rečeno. Ovaj napis mudroslovlja „odozgo“ poziva na preispitivanje života. On cilja na zaokret. On je poziv na vječnost. Te vječnosti nema bez učenja života. Smrt se ne može razumjeti ako se nije život razumjelo. Potrebno je „novo rođenje“ čovjeka. Ono je moguće u ljubavi. Stoga, ovaj uradak može služiti kao divan suputnik do našeg srca i savjesti. Ovo je moralno-duhovno štivo nasuprot parolama i sloganima koji ciljaju na ono izvanjsko – ljudske strasti. Zapravo, Bog preko skromnoga i poniznoga učitelja, poručuje čovjeku današnjice da se pravde za kojom svi čeznu ne nalazi u zakonskim odredbama ili represivnim mjerama nego u ljubavi koja jedino od Boga dolazi. Ovaj napis bi trebali iščitavati navlastito oni koji žele javno djelovati, upravljati ljudskim sudbinama, stvarati zakone i norme, upravljati imovinom, donositi sudove.
I, u biti, najbolji zaključak daje sam knjiga kad kaže da je jedino savjest od smrti jača. Savjest. To smo mi – istina u nama i istina o nama. Tu je naša pravda, a pravda nije subjektivni osjećaj nego ljubav u kojoj se ona tek očituje. Zato je sv. Augustin mogao zapisati: „Ljubi i radi što god hoćeš“. Pravedan je samo onaj koji ljubi!


Fra Mario Knezović
 

 

 

LJ::portal





Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:

U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.

Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!

Korisničke komentare ljportal.com u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.

Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, ljportal.com ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.

 
Portal za društvenu dekontaminaciju Internet stranice sela Hardomilje hercegovina.info internet portal Mostar, Stolac, Neum i Čapljina hrvatska je stara djedovina Novosti iz Čitluka / Brotnja! Grude Online Internet stranice sela Klobuk Vaš kutak za odmor! 99,4 MHz Selo Vojnići

bottom
ib_m