top
ljubuški portal

Dobro došli na arhivske stranice LJ::portala  # 1.veljače 2009 - 21.veljače 2014 #



Znamo što ne ćemo, ali ne znamo što hoćemo
Nedjelja, 24 Veljača 2013 15:11

Društveno važne teme u životu Hrvata u BiH, ostaju nedorečene ako se zadrže samo na negativnom predznaku: „ne ću“. Primjerice, dobro je što se Hrvati ne žele konfrontirati s drugima; što nemaju svoje „vehabije“ ili svoj „četnički pokret“; dobro je i što se ne žele pomiriti s ovako uređenom državom BiH gdje su u različitim oblicima majorizirani... 

 

Ne postoji razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini koje kršćanina više uozbilji nego korizma. Razmišljajući o Kristovoj muci i smrti, čovjek zapravo shvaća radikalnost Božje ljubavi koja ide dotle da, ljubeći svoje najsavršenije stvorenje, poštuje njegovu slobodu te dozvoljava smrt na križu kako bi postigla otkupljenje čovječanstva. Stoga je križ, kako reče papa Benedikt XVI., „sažetak Isusova života“. Upravo zbog toga križa i ogoljenosti egzistencije koja se na njemu očituje, čovjek ne može ostati ravnodušan. Osjećajući vlastitu grešnost, vjernik razaznaje potrebu prisjetiti se svoga krštenja i dostojanstva djeteta Božjega te odlučuje nastojati ga obnoviti u svom aktualnom trenutku. Drugim riječima, sve što u životu individualnoga i kolektivnoga bića nije dobro, tijekom korizme bi valjalo detektirati i popraviti. S obzirom na složenost vlastitoga stanja i životnoga konteksta u kojem se nalaze, to bi ove godine poglavito bilo nužno Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Promatrajući zbunjenost, a prečesto i nonšalantnost, u susretu s egzistencijalnim pitanjima, jasno je kako se bh. Hrvati još uvijek nalaze u „mentalnoj tranziciji“. Kako na društvenom, tako i na duhovnom planu: znamo što nećemo, ali ne znamo što hoćemo! Tomu su najočitiji i najobičniji primjeri korizmene odluke. One se u načelu svode na: „Neću pit', neću pušit', neću psovat', neću jest' slatko... neću ovo, neću ono“. Istina, u tomu nema ništa loše, dapače. No, bez onoga „hoću“, ovo je „duhovno papirnato“ te služi samo za skidanje kilograma i pročišćavanje organizma.

Na sličan način i društveno važne teme u životu Hrvata u BiH, ostaju nedorečene ako se zadrže samo na negativnom predznaku: „neću“. Primjerice, dobro je što se Hrvati ne žele konfrontirati s drugima; što nemaju svoje „vehabije“ ili svoj „Ravnogorski četnički pokret“; dobro je i što se ne žele pomiriti s ovako uređenom državom BiH gdje su u različitim oblicima majorizirani... Ali nije dobro što sve manje pozitivno intoniramo svoj pogled te životom ne kažemo da želimo, hoćemo biti Hrvati, katolici na svoj autohtoni bosanskohercegovački način.

Jedan od pokazatelja istinitosti ove tvrdnje jest percepcija u hrvatskoj bh. javnosti, haškog tamnovanja šestorice bh. Hrvata optuženih za udruženi zločinački pothvat s ciljem progona nehrvata i pripojenja dijelova BiH Hrvatskoj. Već devet godina: bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, dvojica načelnika Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik Vojne policije Valentin Ćorić i načelnik odjela za razmjenu zatočenika Berislav Pušić, čame u Haagu čekajući da sudski maraton – najduži u povijesti tribunala – bude okončan. I dok su, primjerice, generali Ante Gotovina i Mladen Markač, s pravom, kod Hrvata doživljavani kao junaci, istodobno se o ovoj bh. šestorki vrlo malo uopće i govori... Kao da oni su manje Hrvati jer su branili svoj narod u BiH, a ne Hrvatsku.

Nije čudno što je pod pritiskom dominantnog (čitaj: bošnjačkog) medijskog aparata Hrvatska zajednica Herceg Bosna sotonizirana (premda nikada nije bila „anđeoska“), a bh. Hrvati predstavljeni kao agresori na Bosnu i Hercegovinu. No, čudno je kako su Hrvati prihvatili takvu ulogu te polako „cure“ iz BiH, odričući se svega što ima ikakve veze s njom. Svega, pa tako i svojih sunarodnjaka koji će, zbog ideologije ovosvjetskih moćnika, biti osuđeni da su bili rušitelji, a ne branitelji. Njihova životna, devetogodišnja kušnja trebala bi biti okončana u ožujku ove godine. Minimum onoga što bi bh. Hrvati, ne ulazeći u pojedinačne slučajeve, trebali učiniti jest „uozbiljiti se“ i ne pristajati na etiketu „zločinačkog naroda“ te zaufano, barem tijekom korizme, moliti za pravednu presudu hrvatskoj bh. šestorki, jer na kraju: ne sudi se samo njima kao pojedincima nego i narodu u cjelini. Ako se hrvatski narod oko ovoga ujedini kao u slučaju Gotovine i Markača, onda kakva god presuda bila, neće biti beznadežna.


Josip Vajdner | Katolički tjednik





Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:

U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.

Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!

Korisničke komentare ljportal.com u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.

Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, ljportal.com ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.

 
Portal za društvenu dekontaminaciju Internet stranice sela Hardomilje hercegovina.info internet portal Mostar, Stolac, Neum i Čapljina hrvatska je stara djedovina Novosti iz Čitluka / Brotnja! Grude Online Internet stranice sela Klobuk Vaš kutak za odmor! 99,4 MHz Selo Vojnići

bottom
ib_m